петак, 29. децембар 2017.

Before Sunrise (Richard LInklater, 1995)

Podstaknut filmom Slaker i činjenicom da ću novogodišnju noć provesti u Beču, odlučio sam da ponovo pogledam ovaj film.
Konvecionalno snimljen i montiran, ovaj film priča običnu priču o susretu dvoje mladih ljudi.
Iako scenario nije nije ništa posebno (naročito kada se uporedi sa filmom Sunset Blvd. – koji mi i dalje stoji u glavi kao neverovatni scenaristički podvig), iako i izvan scenarija nema ničeg mnogog u ovom filmu. On zaista funkcioniše neverovatno dobro.
Nisam siguran da li je to zbog izbora glumaca i evidentne hemije između njih dvoje ili pak zbog jednostavnosti i nepretenzioznosti njihovih dijaloga....
Linklater ovim filmom uspeva ono što nije uspeo (ako me sećanje dobro služi) sa filmom Tejp.
Da sa vizelno vrlo jednostavnim slikama i umereno dobro napisanim, gotovo neprestanim dijalozima, uvuče u priču i učini da se zaista osećam kao jedan (pre oba) od likova ...









Zbog toga se usuđujem da ovaj film ocenim sa
10/10


четвртак, 28. децембар 2017.

Seinfeld Treća sezona (Larry David, Jerry Seinfeld, 1991 - 1992)

Završio sam sa gledanjem treće sezone. Tokom ove sezone sam počeo da obraćam pažnju na scenariste epiozda i defintivno mi se više sviđaju one epizode koje je napisao Larry David, mada su epizoda ostalih scenarista takođe duhovite. Inače, sve više primećujem kako Jerry Seinfield i nije neki glumac, tj. često je na ivici da prasne u smeh (u situacijama koje to ne zahtevaju), što svakako nije dobro. U poređenju sa ostalim glumcima, zaista deluje kao amater. Ipak, moram priznati da mi ovo naročito ne smeta, pa ću nastaviti da pratim ovaj serijal jer se i dalje često glasno smejem prilikom gledanja određenih epizoda...











Usuđujem se da ocenim treću sezonu sa

9/10

среда, 27. децембар 2017.

Slacker (Richard Linkater, 1991)

Do ovog perioda od pogledao sam sledeće filmove ovog reditelja: Tape (2001) – negde oko 2005,  Scanner Darkly (2006) (pogledao negde u vreme kada se pojavio na dvd-ju), Dazed and Confused (1993) i School of Rock (2003) i Before Sunrise (1995) i Before Sunset (2004) – negde oko 2009, 2010. Boyhood (2014) sam pogledao tokom 2015, a Everybody Wants Some!! (2015) sam pogledao u julu 2016. godine.
Svi ovi filmovi su zaista pristojni, a Linklater se nameće kao reditelj izuzetne stvaralačke snage.
To je prisutno i u jednom od njegovih prvih filmova – filmu Slacker (1991).
Film bez zapleta, prati idividualne priče živopissnih stanovnika jednog grada u Americi. Utisak koji se provlači kroz ovo priča je nesposobnost ljudi da vode pravi dijalog (uglavnom jedna osoba priča priču koja je nepodnošljivo dosadna osobi koja istu sluša). Scenario za film je napisao sam Linklater i na momente je vrlo duhovit.
Jedino što bih možda zamerio ovom filmu je možda njegova dužina, mislim da bi bio mnogo efektniji da je trajao oko sedamdesetak minuta.
Ipak, film mi se vrlo svideo, pa ću nastaviti da pratim radove ovog reditelja.







Usuđujem se da ga ocenim

9/10 

Nevazni junaci (Goran Marković, 1999)

Ako mi tokom gledanja prethodnog Markovićevog filma Poludeli ljudi (Belgrade Folllies) nije bila sasvim jasna njegova ideološka orijentacija, ovaj film je to razjasnio.
U uvodnom govoru na samom početku filma, Marković jasno pokazuje da zaista veruje u demokratiju i slobodu. Stanicu B92 naziva poslednjim bastionom slobode (ovih dana sam se ponovo setio opaske profesora Mladena Lazića koje je rekao da treba izbegavati sintagmu slobodni mediji (jer zavise od investitora), pa umesto nje treba koristiti sintagmu privatni mediji). Deluje mi da Marković u ovom periodu gaji iste iluzorne i infantilne nade (koje sam i ja gajio) da će nakon odlaska Miloševića biti med i mleko....
Ni danas, 17 godina posle petog oktobra čini se da se nismo pomerili mnogo...
Iako ovaj film deluje kao delo politički neprosvećene osobe, neću mu zameriti, pa ću pogledati i njegove ostale filmove...






...ali ću ovaj film oceniti sa 4/10  

понедељак, 25. децембар 2017.

Belgrade Follies (Goran Marković, 1997)

Vrlo zadovoljan filmom Već Viđeno odlučio sam da pogledam i ovaj film.
Iako ga potpisuje Goran Marković, ovaj film liči više na TV reportažu nego na pravi kratki dokumentarac. Iako film deluje inspirisano, ipak nije naročito uspeo. Pa se tako...



Usuđujem da ga ocenim

5/10

Već viđeno (Goran Marković, 1987)

Polako počinjem da uviđam da je Goran Marković zaista jedan od najboljih ovdašnjih reditelja svoje generacije.
Iako mi idelogija njegovih filmova i dalje nije potpuno jasna, smatram da definitivno zaslužuju pažnju.
Ovo je prvi put da gledam ovaj film (iako mi neki njegovi delovi deluju nekako poznato) i mogu reću da je film vrlo interesatno snimljen. Pokreti kamere, kadriranje i montaža su vrlo uspeli.
Takođe sa ovim filmom sam uspostavio izvestan nivo emocionalne identifikacije...





 Pa se tako usuđujem da ga ocenim sa
9/10


субота, 23. децембар 2017.

Black Mirror Druga sezona (Charlie Brooker, 2013, 2014)

Prvu sezonu ovog setijala pogledao sam dosta davno, verovatno negde u vreme kad je izašla, možda tokom 2012. godine.
Sećam se da mi se prve tri epizode svidele, ali nisam bio naročito oduševljen.
Prema ovim novijim epizodama imam sličan odnos.
Četiri epizode ove sezone dotiču se sličnih pitanja i funkionišu zaista dobro ako ih posmatrama kao kritiku ljudske prirode. Istovremeno, sve ove epizode pune se izvesnih nedoslednosti i nelogičnosti (u šta neću dalje ulaziti). Ovo razbija unutrašnju koherentnost ovih priča, pa tako ne uspevaju da me zadive.
Ipak, pogledaću i ostale sezone.
A što se tiče ovih epizoda, koje su manje-više ujednačenog kvaliteta.






Usuđujem se da ih ocenim sa

7/10

четвртак, 21. децембар 2017.

Dunkirk (Christopher Nolan, 2017)

Do ovog perioda u životu, pogledao sam sam sledeće filmove Kristofera Nolana – Following (1998), Memento (2001), Insomnia (2003), Batman Begins (2005), The Prestige (2006), The Dark Knight (2008), Inception (2010), The Dark Knight Rises (2012), Interstellar (20014). Dakle, pogledao sam gotovo sve njegove filmove (izuzetak su njegova četiri kratka filma).
Čini mi se da mi se kako starim, njegovi filmovi sviđaju sve manje.
Sećam se da mi je tokom srednoškolskih dana The Prestige bio jedan od omiljenih filmova, repriziranjem ovog filma nisam bio naročito oduševljen.
Tako je i sa ovim filmom.
Iako, ne smatram da žanrovska odrednice može uticati na moj sud o kvalitetu nekog filma, u ovom slučaju ću naprviti izuzetak.
Od filmova za koje se može reći da spadaju u žanr „ratni film“ jedino volim Kjubrikove Paths of Glory (1957) i Full Metal Jacket (1987) *koje sam, doduše, gledao zaista odavno, ostale filmove ovog žanra uglavnom zaobilazim.
To što se za ovaj film može reći da je ratni, uzeće se u obzir, inače, bi ocena za ovaj film bila znatno niže.
Pristojno snimljen, pristojno montiran, na pristojan način priča univerzalno priču o besmislu rat, strahovima, hrabrosti i ponosu ljudi.
Ipak način na koji je ova priča ispričana mene ni malo ne impresionira.
Takođe, emocionalna identifikacija je gotovo u popunosti  izostala, a budući ni da kognitivni delovi nisu bili naročito stimulisani...







Usuđujem se da ocenim ovaj film sa

 6/10

P.S. : Takođe, nisam primetio svrhu menjanja formata slike, pa mu i to uzimam kao dodatan minus.

Put u budućnost Prva sezona (Boris Miljković, 2017)

Pogledao sam jedanaest epizoda ovog serijala koji prestavlja svojevrsni video esej o umetnosti na prostoru Jugoslavije nakon Drugog svetskog rata, pa sve do kraja sedamdesetih godina dvadesetog vek.
Serijal je dovoljno interesantan, pa ću ga pratiti i u buduće, ali se autorove metafore često nedovoljno snažne, pa u neku ruku ovaj serijal po svojim lošim stranama umnogome nalikuje na The Story of film: An Odyssey Marka Cousins-a.
Ipak, interesantne lokacije snimanja narativih delova koje izvodi sam autor, relativno bogata arhivska građa, kao i relevantni gosti, čine ovaj serijal vrlo osvežavajućim i poučnim.
Nastaviću da ga pratim.




I usuđujem se da ga ocenim sa

8/10


P.S. : Ispostavilo se da prva sezona ovog serijala ima 12 epizoda, pa sam poslednju epizodu pogledao 26.12. 2017

среда, 20. децембар 2017.

Halo taxi (Vlastimir Radovanović, 1983)

Sa Kruševljaninom Vlastimirom Radovanovićem sam se dosad susretao preko njegovag scenarističkog rada. Do sad sam pogledao više filmova koje je on potpisao kao scenarista – Velika frka (1992), Diverzanti (1967), Saša (1962) i Inspektor (1965). Zbog privlačnosti poslednja dva filma, a naročito kvaliteta koji poseduje film Inspektor, odlučio sam da pogledam njegov film Halo taksi.
Ipak, moram priznati da sam filmom razočaran.
Iako je na momente ovaj film blista, sveukupni utisak je da je ovo prilično mlaki pokušaj nekakvog žanrovskog kvazi-akcionog filma.
Bata Živojinović tumači ulogu sličnu onoj Slobodana Perovića u Inspektoru, samo sa znatno grubljom fasadom...






Usuđujem se da ocenim ovaj film
7/10

  

субота, 16. децембар 2017.

Seinfeld Druga sezona (Larry David, Jerry Seinfeld, 1991)

Pogledao sam drugu sezonu ovog serijala u periodu od par dana. Serija je i dalje izuzetno napisana, ali već polako postaje blago zamarajuća. Ipak, nastaviću da je gledam bez prekida u sezonama.




Usuđujem se da je ocenim
9/10

петак, 15. децембар 2017.

The Fearless Vampire Killers (Roman Polanski, 1967)

Ovaj film sam prvi put pogledao kao vrlo mlad i sećam se da se ga doživo kao izuzetno zastrašujući film bez trunke komičnog.
Nakon ponovno otrivanja (tokom treće godine fakulteta), film sam ponovo pogledao. Ovog puta sam znao da je ovaj film režirao Polanski, a u međuvremenu sam pogledao dosta njegovih filmova. Sećam se da sam tada bio oduševljen ovim filmom i da sam ga često svrstavao u omiljene filmove.
Do perioda u kojem pišem od Polanskog sam pogledao kratke:  Murder (1957), Two Man and a Wardrobe (1958), Mammals (1962) i njegov segment u To Each His own Cinema (2007) i dugometražne (poređani po hronologiji prvog gledanja) : The Ninth Gate (1999), The Pianist (2002), The Tenant (1976), Chinatown (1974), Rosemary’s baby (1968), Repulsion (1965), The Fearless Vampire Killers (1967), Cul-De-Sac (1966), Tess (1979) i Knife in the Water (1962).
Evidentno je da je Polanski izuzetan reditelj, pa ću mu ubuduće posvetiti više pažnje.
Tess sam pogledao pre više godina, ali sam i dalje impresioniran ovim filmom.
To je slučaj i sa nedavno repriziranim The Fearless Vampire Killers.
Ovo je film koji će mi i dalje biti u listi omiljenih filmova i vrlo mi je drago što sam još jednom zaista uživao u ovom filmu (iako, verovatno ne tako snažno kao prva dva puta).





Usuđujem se da ocenim ovaj film

10/10

четвртак, 14. децембар 2017.

Siroma' sam al' sam besan (Dragan Ivkov, 1970)

Dragoljub Ivkov (u ovom filmu potpisan kao Dragan Ivkov) je bio scenograf, ipak, snimio je više kratkometražnih i dva celovečernja filma.
Njegov prvi celovečernji film Pošalji čoveka u pola dva (1967) sam pogledao pre nekoliko godina. Iako put mana, taj film mi se, u načelu, svideo.
 Slično se može reći i za ovaj film vrlo neobičnog naslova.
Ovo je pristojan film o životima prosečnih ljudi koji svojom estetikom i lokacijama snimanja umogome podeća na Biće skoro propast sveta (1968) i Pogledaj me nevernice (1974).






Usuđujem se da ocenim ovaj film sa

7/10

среда, 13. децембар 2017.

My Life as a Zucchini (Claude Barras, 2016)

Ovo vrlo pristojno ostvarenje bi znatno bolje funkcionisalo kao kratkometražni film. Ovako se stiče utisak da je predugački kratkometražni film, ili pak nedovoljno dugačak celovečernji film.
Pored toga, zaista ne bih znao šta mogu da zamerim ovom vrlo iskrenom filmom sa univerzalnom i večnom tematikom.
Animacija je naravno odlična i sasvim odgovarajući medijum za pričanje ovakve, izuzetno teške priče.
Na žalost, film me gotovo ni malo nije emocionalno dotakao.





Usuđujem se da ga ocenim

8/10

уторак, 12. децембар 2017.

Seinfeld Prva sezona (Larry David, Jerry Seinfeld, 1989 - 1990)

Ovaj serijal sam već gledao pre nekoliko godina. Nisam siguran do koje sam sezone stigao, ali sećam se da sam se jednostavno zasitio i nisam želeo da je više gledam (slična situacija je bila i sa Curb Your Enthusiasm). Ponovno vraćanje Curb Your Enthusiasm na male ekrane, navelo me je da se ponovo vratim Leri Dejvidu. Odlučio sam da prvo pogledam čitav Sajnfeld.




Prva sezona je zaista duhovito napisana, što je za sitkom najveći kompliment, pa se usuđujem da je ocenim sa

10/10

недеља, 10. децембар 2017.

South Park Dvadesetprva sezona (Trey Parker, Matt Stone, 2017)

Sezona je bila zadovoljavajućeg kvaliteta, pratiću je i ubuduće.
Definitivno je bolja od kasnijih sezona Simsonovih.



Usuđujem se da je ocenim

7/10

петак, 8. децембар 2017.

Broad City Četvrta sezona (Ilana Glazer, Abbi Jacobson, 2014 - )

Iako nisam naročito oduševljen ni ovom sezonom, serijal je dovoljno zabavan tako da ću ga i dalje pratiti.





Usuđujem se da ocenim ovu sezonu

7/10

The Deuce ( George Pelecanos, David Simon, 2017– )

Ljudi koji su osmislili ovaj serijal su velikim delom odgovorni za izuzetni  The Wire serijal.
Prva sezona ovog serijala je poprilično dobra (cast iz The Wire je delimično ponovljen), a atmosfera odiše ranim sedamdestim. Prvih osam epzoda ovog serijala podsetilo me je na Vinyl serijal koji sam gledao prošle godine (koji do momenta u kojem pišem nije doživeo svoj nastak).
Nastaviću da pratim ovaj serijal čiju ću prvu sezonu oceniti sa








8/10

петак, 1. децембар 2017.

A Single Man (Tom Ford, 2009)

Ovaj film mi je već duže bio u mentalnoj vočlisti, odlučio sam da ga konačno pogledam, ali mi se nije naročito svideo.
Daleko od toga da je ovo loš film, štaviše, njegova struktura je jednostavna i vrlo jasna, i film je odista prilično pedantno odrađen.
Ipak, za moj ukus je previše ispoliran, sveden, nedovoljno haotičan i nedovoljno uzbudljiv.
Neočekivani i vrlo ljudski kraj mu podiže ocenu, tako da





Se usuđujem da ga ocenim

7/10