среда, 30. децембар 2020.

Šmeker (Zoran Amar, 1986)

 Za ovaj film sam znao odavno, i scenarista ovog filma mi je poznat, ali reditelj nije.

Film nije naročito ambiciozan, ali je sasvim korektan. Priča jednostavnu priču na konvencionalan način.







U filmu se pojavljuje Đorđe David







Usuđujem se da ga ocenim

7/10




уторак, 29. децембар 2020.

Na mesto, građanine Pokorni! (Radivoje Lola Đukić, 1964)

 Do sada sam pogledao više filmova ovog reditelja. Dva od kako pišem ovaj blog.

Film obrađuje teme svojstvene modenom real socijalističkom društvu i govori dosta i njemu.

Na sličan način kao i Nema malih bogova (1961) on preispituje odnose moći u savremenom društvu i njegovi filmovi se mogu čitati kao kritika.

Tako da se vrlo pogodni za analiziranje filmske reprezentacije tog vremena. 









 

Usuđujem se da ga ocenim

7/10

понедељак, 28. децембар 2020.

Kaži zašto me ostavi (Oleg Novković, 1993)

 Od ovog reditelja sam pogledao samo njegov Beli, beli svet (2010) u okupiranom bioskopu Zvezda krajem 2014. godine./početkom 2015. Sećam se da je film bio gorak.

Takav je slučaj i sa ovim filmom koji deluje poprilično zrelo za jednog debintanta starog samo 25 godina.

Budući da sam ga gledao nedovoljno pažljivo, neke metafore su mi promakle. Iko mi je film mahom razumljiv, nema snažne emocionalne identifikacije.

Ipak, rad ovog reditelja vredi pratiti.












Usuđujem se da ocenim ovaj film
7/10



четвртак, 24. децембар 2020.

Sabirni centar (Goran Marković, 1989)

 Ovim filmom sam bio impresioniran kao dečak. Najviše zbog toga što je obrađivao temu privremene smrti. Sabirni centar tj. svet mrtvih mi je tada delovao impresivno.

Film sam ponovo pogledao verovatno krajem srednje škole, tada mi se svideo, ali nisam bio naročito oduševljen. 

Danas mi ovo deluje kao jedan od slabijih Markovićevih filmova. Posebno u poređenju sa filmovima Nacionala klasa, Već viđeno , Tajvanska kanasta i Majstori, majstori.

Film mi deluje kao da je više film scenariste, a ne reditelja autora.


Ipak, on je definitivno kvalitetniji od njegovih novijih ostvarenja.







Usuđujem se da ga ocenim

7/10


Vrli novi svet (Oldos Haksli, Libretto, Beograd, 2009, prvi put objavljena na engleskom 1932.)

 Ovaj roman sam čitao nedovoljno pažljivo, pa mi je dosta trebalo da se udubim u njega. 

Glavni problem je bio što je pisac izabrao dijaloge da bi nas upoznao sa svetom. U poređenju sa 1984. Haksli je bio mnogo nestrpljiviji od Orvela, i direktniji više nego što bi trebalo.

Poredeći ove dve knjige čini mi se da je Haksli idejno potkovaniji i inteligentniji, dok je Orvel ipak bolji pripovedač. 

Ono što mi se svidelo u ovoj knjizi je činjenica da autor ne zagovara jedan sistem vrednosti, to pokazuje likom Divljaka. On nije sposoban da se integriše ni u jedno društvo, a budući da ne uspeva da živi samostalno, sebe osuđuje na smrt...

Vratiću se nekad ovom romanu jer mi se čini da ima da ponudi više od onog što sam ja iz njega uzeo prilkom ovog prvog čitanja.


P.S.: Za ovaj roman sam prvi put čuo sredinom studija, a potpuno sam zaboravio da je jedna od mojih omiljenih srednjoškolskih muzičkih grupa The Doors dobila naziv po jednom od dela ovog autora

среда, 23. децембар 2020.

The Social Dilemma (Jeff Orlowski, 2020)

 Očekivao sam mnogo više od ovog dokumentarca koji analizira zloupotrebu našeg onaljn prisustva. 

Iako pokreće neke bitne teme, na momente je previše banalan (posebno igrani delovi). Takođe, čini mi se da je reditelj sve što je imao da kaže na ovu temu rekao već u prvoj trećini film, pa je tako gledanje poslednje dve trećine bilo pravo mučenje. 








Usuđujem se da ga ocenim

6/10

уторак, 22. децембар 2020.

Erogena zona (Dejan Karaklajić, 1981)

Ovo je drugi veliki film ovog reditelja, koji se nakon toga okrenuo snimanju televizijskih i dokumentarnih filmova. 

Čini mi se da je ovaj film manje konvencionalan  od njegovog prethodnog filma, bar što se tiče izbora tema. U njeumu se pokreću teme koje su meni vrlo bliske i zanimljive. 










Usuđujem se da ga ocenim

8/10


субота, 19. децембар 2020.

Skins Sedma (poslednja) sezona (created by Jamie Brittain, Bryan Elsley, 2013)

U šest epizoda ova poslednja sezona ne uvodi novu generaciju, već obrađuje tri već poznata lika.

Svaki lik dobija po dve epizode koje govore o tome kako se oni snalaze u svetu potpuno odraslih. 

Budući da je koncept različit, neću upoređivati ovu sezonu sa prethodnim, već ću je posmatrati za sebe.

Onva sezona nudi zaokružene priče, koje nisu dovoljno snaže, dok istovremeno nema kontinuiteta, pa tako ni jačeg vezivanja sa glavnim likovima. 

Sve u svemu, ovaj serijal je zaista dobar, žalim što ga nisam pratiio kada sam bio tinejdžer možda bi uspeo da snažno iskomunicira sa mnom.







Usuđujem da ocenim ovu sezonu 

7/10

Dok čitav serijal ocenjujem sa

9/10

четвртак, 17. децембар 2020.

Bube u glavi (Miloš Miša Radivojević, 1970)

 Pored Une o kojoj sam već pisao, pogledao sam više filmove ovog reditelja. 

Većina njegovih filmova su mi ostavljali gorak ukus ustima, pa sam ih upamtio iako sam neke od njih gledao kao dete.

Ni na nebu ni na zemlji (1994), Čavka (1988), Dečko koji obećava (1981), Buđenje iz mrtvih (2005), Testament (1975), Živeti kao sav normalan svet (1982) svih ovih filmova se relativno živo sećam jer su na momente uspevali da me emocionalno dotaknu.

To je slučaj i sa filmom Bube u glave.

Nije mi sasvim jasno zašto ovaj film nije popularijnij među kritičarima. Svestan sam sam da je poprilično aprstaktan, tj. radnja nije bazirana na dijalozima (sećam se da u filmu Testament uopšte nema dijaloga), te zbog toga nije pšopularan među širom publikom. Ali mi se čini da neobičnan način kadriranja i nelineatnom montažom nije naišla na pozitivne reakcije kod uže filmski edukovanije publike.

Iako mi je na momente bilo naporno da prativ ovaj film, zbog određenih izuzetnih scena i rešenja.
















Usudiću se da ga ocenim

9/10