четвртак, 25. фебруар 2021.

David Brent: Life on the Road (Ricky Gervais, 2016)

 Sa radom Ricky Gervaisa sam se upoznao pre nekih desetak godina. Prvo sam počeo da gledam američku verziju The Office (2005 - 2013) serijala i nedugo zatim i britansku verziju.

Odmah sam uvedio da je to tip humora koji meni odgovara, pa sam ubzo pogledao i obe sezone serijala Extras (2005 - 2007) dugometražni film Cemeterz Junction (2010) koji mi se nije naročito svideo, neke od epizoda The Ricky Gervais Show (animirani podkast), obe sezone serijala Derek (2012 - 2014) i otkako pišem ovaj blog After life (2019 - 2020)

Sve u svemu, meni je on vrlo duhovit i mislim da najviše gubi kada hoće da dramatizuje, tj. da humanozuju priču i obuzda agresovni humor. Što se više fokusira na taj deo, to je ostvarenje slabije.


Ipak u ovom filmu, to ne preteže , tako da mi je bio vrlo zabavan.






Usuđujem se da ga ocenim

8/10 

среда, 24. фебруар 2021.

Another Round (Thomas Vinterberg, 2020)

 Rad ovog reditelja mi je poznat već neko vreme. Njegov film The Celebration (1998) sam pogledao pre nekih 8 godina, nakon što sam pogledao dokumentarac Side by Side (Christopher Kenneally, 2012) u kojem je Deni Bojl hvalio rad kamere u ovom filmu.

Sećam se da me film nije oduševio, ali da mi je kamera zaista bila zanimljiva. 

Nedugo nakon toga sam pogleda njegov The Hunt (2012) i on mi se naročito svideo. Doživeo sam ga kao kompleksno i nijansirano ostvarenje.

Taj film je verovatno razlog zbog koje sam pogledao i ovaj. Reditelj nudi vrlo humnističku priču sa optimističnim, ali ne sasvim jasnim krajem. Da bih potpuno razumeo ovaj film, mislim da bih godinama morao biti bliži njegovim junacima.


Ipak, uživao sam u ovaom filmu, tako da 















Se usuđujem da ga ocenim 

8/10





недеља, 21. фебруар 2021.

Smrt gospodina Goluže (Živko Nikolić, 1982)

 Otkako pišem ovaj blog pogledao sam samo jedan film Jovana Lukina ovog reditelja. Sećam se da mi je taj film bio vrlo vizelno lep i upečatlji, ali nerazumljiv. Ovaj film mi vizelno, pa i po atmosferi dosta nalikuje na film Beštije (1977). Film deluje razigrano i veselo, ali istovremeno vrlo prljavo i mračno. 

Scenario po svojoj istoimenoj knjizi je napisao Branimir Šćepanović. Meni poznat kao scenarista filma Pre istine (Vojislav Rakonjac, 1968).

Čitavim filmom odiše kafkijansko beznađe sa primesama Kamijevog Stranca (prilikom tragičnog kraja).

Živko Nikolić se ustoličuje kao reditelj čiji radovi zaslužuju moju potpunu pažnju.

Iako u ovom filmu nisam naročito uživao










Usuđujem se da ga ocenim

8/10 

петак, 19. фебруар 2021.

Jaguarov skok (Aleksandar Đorđević, 1984)

 Scenarista ovog filma Gordan Mihić, verovatno je moj omiljen domaći scenarista. Iskreno nisam verovao da on može napisati loš scenario, ali ovaj je jedan od njih.

Od reditelja Aleksandra Đorđevića koji je uglavnom radio na televiziji nisam previše očekivao. Iako korektan, nikada naročito zapažen reditelj suočio se sa poprilično osrednjim scenariom i tako kao prdukt imamo prilično mlako ostvarenje.









Usuđujem se da ocenim ovaj film

6/10 

четвртак, 18. фебруар 2021.

Vetar (Tamara Drakulić, 2016)

 Ovo je moj prvi susret sa ovom rediteljkom iako sam za njene filmove znao dosta ranije. 

Ovo je mali, intimistički film koje je ipak previše suptilan da bi izazvao empatiju. 

Ideja je potpuno jasna i film stvara izvesnu atmosferu, ali ona nije dovoljno snažna, a scenario nije dovoljno razrađen. 

Ipak, film funkcioniše, donekle














Usuđujem se da ga ocenim

7/10

среда, 17. фебруар 2021.

Only Angels Have Wings (Howard Hawks, 1939)

 Pogledao sam više filmova ovog reditelja, a od kako pišem ovaj blog tri 

Nijedan mi se nije naročito svideo, a to je slučaj i sa ovim filmom. 

Jednostavno nikako nisam mogao da se poistovetim sa junacima priča, a sami dijalozi su retko duhoviti.








Usuđujem se da ocenim ovaj film sa

6/10

Bourek (Vladan Nikolić, 2015)

 Sa radom ovog reditelja se upoznajem prvi put i nisam sasvim siguran šta da mislim.

Ovaj film je u neku ruku neobičan, ali ne u pozitivnom smislu. Motiv bureka u ovom filmu bi trebalo da poveže junake ovog filma i da nam poruči smo svi mi, koliko god bili različiti, na prvom mestu ljudi, pa onda sve ostalo.

Iako u ovome donekle uspeva, film je toliko dramaturški slab da ga je gotovo nemoguće pratiti.






Usuđujem se da ga ocenim

5/10

петак, 12. фебруар 2021.

Woman of the Year (George Stevens, 1942)

 I ovaj film obrađuje rodne teme u sličnom maniru kao Adams Rib

Uprkos relativno nejasnom kraju, ovo je značajan film.
















Usuđujem se da ga ocenim 

8/10