петак, 29. јул 2016.

Baraka (Ron Fricke, 1992)


            Pored ovog filma od istog autora pogledao sam i Samsara (2011), Koyaanisqatsi ( 1982) i Chronos (1985). Svi ovi filmovi su slični i mogu se nazvati vizelnom poezijom. Značenje slike koje se prikazuju podložne su različitim čitanjima, samo su ponekad ove slike montirane tako da jasno ukazuju sopstveni smisao. 
          Nisam siguran koji mi se od njegovih filmova najviše sviđa, jer su snimani po istom šablonu, pa sve njegove filmove posmatram kao jedan. Vizuelno lep film, koji ću možda gledati ponovo, ali na znatno većem ekranu, jer zaslužuje isključivo bioskopski.








Usuđujem se da ocenim ovaj film

8/10 

четвртак, 28. јул 2016.

Steve Jobs (Danny Boyle, 2015)


            O životu i delu Stiv Džobsa sam pre gledanja ovog filma znao vrlo malo, očekivao sam da će me ovaj film upoznati sa njim. U filmu se naglašava da su ove dve kategorije život i delo neodvojive, ne postoji jasna linija koja ove kategorije razdvaja. Iako ova premisa ima smisla, film mi se nije svideo. U načelu radnja, filma je skoncentrisana na  tri ključna perioda u Džobsovom životu (lansiranja novih proizvoda 1984, 1988, 1998).

            Film ima zaista spor tempo, fokusirajući se na dijaloge pokušava da što uspešnije razviju psihološki profil Stiva Džobsa. U ovome delimično uspevaju, ali ipak nedovljno da bi me zainteresovali. Rad Denija Bojla ću pratiti i dalje, ali ovaj film stavljan na lestvicu ispod filma Trance (2013) što je daleko od njegovog i dalje najboljeg ostvarenja filma Trainspotting (1996). 




Usuđujem se da ocenim ovaj film
6/10


P.S. : Prva priča koja govori o lansiranju računara 1984. godine snimljena je tako da ima mnogo filmskog šuma (noise), dok se priče iz 1988 i 1998 imaju besprekorno bistru sliku. Značenje ovog postupka, meni je ostalo nejasno (možda bi bolje razumeo ako ponovo pogledam film Side by Side iz 2012.) 

понедељак, 25. јул 2016.

Everybody Wants Some!! (Richard Linklater, 2016)


            Richard Linklater je zahvaljujći svojim ranim filmovima Dazed and Confuzed (1993) i Before Sunrise (1995) upisao u listu reditelja čiji ću radove pratiti. Filmom Boyhood (2014) on se zacementirao u ovu listu.
            Njegov najnoviji film je pristojan portret omladine na američkom koledžu. Iako bez zapleta ovaj film funkcioniše vrlo dobro, ali samo u prvih sedamdestak minuta, nakon toga se oseća određeni zamor, koji je ublažen poslednjim scenama u filmu koje nude neku emocionalnu identifikaciju. Film delimično deluje kao nezaokružena celina, kao da mu je potreban nastavak (što je Linklater već uradio sa Before trilogijom).




Usuđujem se da ocenim ovaj film
7/10

недеља, 24. јул 2016.

Stranger Things prva sezona (Matt Duffer i Ross Duffer, 2016)


            Ovo je sasvim pristojna serija, posebno prvih par epizoda. Donekle mi podseća na Wayward Pines (2015), najviše zbog toga što bi htela mnogo, ali se kompleksna značenja koja proizvodi, osrednje razrešavaju (blizanci Duffer kretori ove serije su potpisali neke od epizoda prve sezone Wayward Pines).
            Ako Stranger Things posmatramo kao seriju za decu i tako zanemarimo neke nelogičnosti koje se kroz nju provlače, može se reći da je serija vrlo uspešna. Ovako….





Usuđujem se da je ocenim
7/10
            

субота, 23. јул 2016.

The Night Of (Richard Price, Steven Zallian, 2016)


            Pogledao sam prvu epizodu ove serije jer sam video njenu visoku ocenu na metakritiku (iako mi njeni autori nisu delovali obećavajuće). Epizodu sam pogledao da njenog četrdesetog minuta, zaključio da je prosečna i da je besmisleno gledati je.





Ne usuđujem se da ocenim ovu seriju, a i nemam zelju da je dublje analiziram

Shrek (Andrew Adamson, Vicky Jenson, 2001)

            
            Ovaj animirani film sam prvi put pogledao u Pionirskom parku u Kruševcu, na letnjem raspustu 2002 ili 2003, sećam se da mi se film svideo. Ponovo sam ga pogledao u srednjoj školi I tada mi se svideo. Ovih dana sam ga pogledao po treći put i jedino što mogu da zaključim da je ovo zaistasta kvalitetan film. Scenario je odlično napisan, hemija između magarca i Šreka je sveprisutna, pa je njihov odnos dinamičan. Animacija je neverovatna, kao i boje.






Usuđujem se da ocenim ovaj film
9/10

среда, 20. јул 2016.

Cinema Komunisto (Mila Turajlić, 2010)


            Ovaj film sam prvi put pogledao neposredno nakon bioskopske distribucije, čini mi se tokom 2012 godine. Sećam se da mi se film tada dopao.
            Danas, nakon par godina, ponovo sam pogledao film i sada mi se sviđa još više. Iako rediteljka filma u intervjuima kaže da želi da u filmu ne daje vrednosni sud, već je delo ostavljeno otvoreno za različite interpretacije, činjenica je ovim filmom pokazuje izvesnu dozu nostalgije za periodom u kojem je ona provela detinjstvo.
            Budući da i sam gajim blago idealizovanu sliku prema ovom vremenu (posebno zbog toga što je sadašnjost izuzetno loša), ovaj film mi se svideo (jer govori o periodu relativnog blagostanja većine stanovnika nekadašnje SFRJ).
            Posmatrajući film delimično objektivno (stavljajući u zagrade simpatije prema periodu istorije koji film obrađuje) mogu reći da je ovo prilično uspeo film. Obimni izvori su vešto imontirani, tako da grade smislenu celinu. Iako je film u osnovi priča o kinematografiji, ona nadilazi ove uske okvire i postaje metafora i time širi svoje okvire. U ovome leži osnovna vrednost filma.
Ukoliko bih zamerio nešto filmu, na prvom mestu je par kadrova koji su ubačeni u film, a koji su, čini mi se, snimani miniDv kamerom, pa su lošeg kvaliteta. Takođe bih zamerio i dupliranje, tj. ponovljena korišćenja određenih kadrova npr. kadar filma Bolje je umeti 1960 na početku filma (u uspeloj motažnoj sekvenci) i kasnije, negde na polovini filma.



Usuđujem se da ocenim ovaj film
9/10

недеља, 17. јул 2016.

Jovana Lukina (Živko Nikolić, 1979)


            Vizuelno vrlo upečatljiv film, ali meni ne sasvim jasan. Živko Nikolić je originalan u svojim temama i stilski koherentan, ali moram priznati da mi je kao i Beštije (1977) ovaj film bio prilično težak i dosadan, uprkos njegovoj očiglednoj lepoti. Bez obzira na to Nikolić je autor koji čiji radovi zaslužuju pažnju.








 Usuđujem se da ocenim ovaj film
7/10

Enlightened Druga Sezona (Laura Dern, Mike White, 2011-2013)


            Dosledan nastavak prvog serijala sa dubljim razvijanjem likova (čitave dve epizode posvećene sporednim akterima). Tužno je što se serija završila nakon samo dve sezone i što nije imala širu publiku.




Usuđujem se da dam ocenu

8/10

среда, 13. јул 2016.

Le Femme Nikita (Luc Besson, 1990)



            Sadržaj filma mi nije bio naročito zanimljiv, dok je sama forma filma (osim inteligentnog korišćenja širokog kadra) prilično konvencionalna. Besonov Léon gledao odavno, ali mi u sećanju stoji kao snažnije ostvarenje. Ovo je sasvim prosečan film.






Usuđujem se da ocenim ovaj film

6/10 

Čudna devojka (Jovan Živanović, 1962)


          Još jedno ostvarenje Jovana Živanovića o studentskoj omladini u SFRJ. Film je prilično dobar, ako se izuzme nepotrebna i neefektna nelinarna montaže koja zbunjuje gledaoca. Pre svega zbog ovakvog načina montiranja Kako su se voleli Romeo i Julija  istog autora se nameće kao snažnije delo.
            Beograd kao mizanscen filma upotpunjuje i Studentski grad u kojem boravi glavna junakinja čiji lik tumači neverovatno lepa Špela Rozin.


Usuđujem se da ocenim ovaj film
7/10

среда, 6. јул 2016.

Sommaren med Monika (Ingmar Bergman, 1953)


            Do ovog perioda u svom životu (do svoje dvadeset sedme godine), pogledao sam dosta Bergmanovih filmova, neke i po više puta. Lista je sledeća The Seventh Seal (1955), Wild Strawberies (1955), The Virgin Spring (1960), The Devil’s Eye (1960), Winter Light (1963), Persona (1966), Hour of the Wolf (1968), Shame (1968), The Passion of Anna (1969), Cries and Whispers (1972), Autumn Sonata (1978), Funny and Alexander (1982). Neki od ovih filmova su mi se više svideli, neki manje, ali u načelu sam indiferentan prema većini ovih filmova.
Uprkos svemu, Bergman mi nikada nije postao omiljeni reditelj, iako mu malo šta mogu zameriti.
Poslednji njegov film koji sam pogledao mi je vrlo brzo dosadio, posle dvadesetak minuta, pa sam ga pogledao na premot (ne mogu reći da je film loš, nego da mi filmovi retko drže pažnju kad ih ne gledam u bioskopu, a nisu brzo montirani ili sa preklapajućim dijalozima, odnosno kad su sporijeg ritma).




Ne usuđujem se da ocenim ovaj film.