Ovu priču sam pročitao prvi i jedini put krajem marta/početkom aprila 2009. godine. Sećam se da sam bio oduševljen, redovna izdanja Veselog četvrtka nisu često imale ovakvu težinu. Nakon ove priče sam počeo da cenim Sklavija kao scenaristu, a vrlo brzo počeo da mislim kako je jedini Dylan Sklavijev Dylan. Što i danas mislim.
Нема коментара:
Постави коментар