Mislio sam da mi se film Pravo stanje stvari upravo najviše sviđa
zbog urbanog mizanscena, priznao sam to sebi, ali mi nije prijalo, mislio sam
da sam elitista i površan.
Ipak, nakon pogledanog Ima ljubavi, nema ljubavi Nikole Rajića video sam da me najviše
interesuje forma filma. Naime, u ovom kolor filmu Beograd je znatno više bitan
za ono što želi da se kaže ovih filmom, a i zauzima više prostora na filmskoj
traci. Bez obzira na sve to ovo je znatno lošiji film od filma Pravo stanje stvari.
Jedino što mogu pohvaliti je njegova
autorefleksivnost (kada Olivera Vučo kometariše pesmu Đelem Đelem iz Skupljača
perija) i to što se bavi mladima, ali na prilično neuspeo način.
Usuđujem se da ga ocenim
6/10
Нема коментара:
Постави коментар